Jedan jednostavan način da RADITE ono što želite

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

 

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja

 

Saznajte „trik“ koji osobno koristim za izlazak iz negativnog razmišljanja

„Jao danas mi opet nije ništa ispalo onako kako sam planirao! Sve je išlo naopako i to od samog jutra. Dosta mi je takvih dana, kad će konačno moj život biti kako treba?”

Ovo se da čuti od mnogih. Možda i vi tako što pomislite s vremena na vrijeme. Ovaj primjer je još i dobar. Jer osoba je planirala iako nije uspjela ostvariti svoj plan. Ima i onih koji niti ne planiraju poduzeti akciju.

Ovo su uobičajeni dani i problemi nesvjesnih ljudi. Bilo da planiraju, bilo da ne planiraju, uvijek će imati razloga za nezadovoljsvo. Naše zadovoljstvo bi trebalo biti važan parametar kojim mjerimo uspjeh u životu. Oni dakle svojom nesvjesnošću propuštaju biti zadovoljni. Time propuštaju biti uspješni.

Pogrešno definiranje činjenica i njihovo pogrešno tumačenje može dovesti do zaključka da smo nezadovoljni jer nam ne ide. Vrijeme je da zamijenimo ovaj nemoćni tok razmišljanja i shvatimo konačno da nam ne ide u životu zato što smo nezadovoljni. Dakle, potpuno je obrnuto. Što učiniti? Trebamo „samo“ postati zadovoljni. Tada ćemo svakog trena imati sve više razloga za zadovoljstvo. Pogađate, tada će nam sve ići onako kako smo poželjeli i isplanirali.

 

Gdje je zadovoljstvo

Idemo zato prvo otkriti gdje se krije to naše zadovoljstvo. Ako malo bolje pogledamo, stvari kojima smo nezadovoljni, kojih se bojimo i koje nas ljute nalaze se uvijek ili ispred ili iza nas u vremenu. Dakle, u prošlosti ili budućnosti. Nikad niste nezadovoljni onim što je upravo sada, osim ako nešto niste dobro protumačili.

Je li vam ovo dovoljno jasan nagovještaj? Ako smo nezadovoljni onim što je bilo ili se bojimo onoga što će biti, što nam je činiti da bismo se toga oslobodili? Biti SADA! Jednostavno? Pa ne baš. Trebat će vježbe ali kao i uvijek, svjesni rad na nečemu vrijedi truda i vodi nas prema onoj realnosti u kojoj želimo biti sutra. (Opet taj „sutra“). Svjesnost nas vodi tamo upravo sada. Idemo?

 

Naš um nije dobar prorok

Ovo je činjenica, ipak stalno pokušavamo nešto predvidjeti umom. Promislite malo koliko ste se puta bojali nečega, bili užasnuti od nekog mogućeg scenarija da se on na kraju uopće ne bi dogodio ili bi ispao značajno drugačije nego što ste ga vi vidjeli i na kraju i nije sve to bilo tako loše.

To je dokaz da nema smisla živjeti u strahu sada iako nemamo pojma kako će se nešto odIgrati sutra. Čak i kada se budemo tijekom tog događaja osjećali loše, gotovo sav taj loš osjećaj dolazi iz one nelagode koju ste osjećali prije nego se bilo što dogodilo, dok ste ga iščekivali.

 

Moje prvo predavanje (osobno iskustvo)

Sjećam se svoga prvog predavanja. Trajalo je dvadesetak minuta i bilo je pred ljudima koje poznajem. S kojima radim svaki dan. No unatoč tome osjećao sam se grozno. Čak i dva dana prije predavanja. Dobro sam se pripremio, ali sam iz nekog razloga stalno odlazio u budućnost, u to predavanje i zbog toga se osjećao loše. I to zaista bez razloga. U ovom slučaju baš ništa nije moglo poći po zlu. Pa čak ni da stvarno grozno održim predavanje, što je s obzirom na moje vladanje materijom zaista nemoguće. Učinio sam jedino moguće. Vraćao sam svoje misli sada i ovdje. Kad god sam bio u sada i ovdje nije bilo straha, strepnje niti nelagode. Te je osjećaje zamijenila kreativnost. Kad god bi um odlutao, opet bi se vraćali negativni osjećaji. Na kraju je stigao i taj dan. Stao sam na poziciju predavača i krenuo. Nesigurno, trapavo i s puno treme. Mučio sam se prve dvije tri minute. A onda sam odlučio ući u ono konstruktivno stanje. U stanje ovdje i sada. Istoga trenutka je predavanje krenulo i bilo je sve OK. Dogodilo mi se još nekoliko puta da mi je svjesnost odlutala, no tad sam već znao što mi je činiti. Samo sam se vratio i nastavio dalje.

I sada, kad već imam predavačkog iskustva, dogode mi se trenuci te nesvjesnosti. I od toga ne treba bježati. Samo učiniti svoju rutinu vraćanja u svijest i sve je ponovno u redu.

 

Kako biti ovdje i sada

Nema ništa jednostavnije od toga. Samo nemojte biti nigdje dalje i bit ćete ovdje gdje jeste. Koliko god da je ovo jednostavno, zahtijevati će malo razumijevanja i malo više vježbanja. Važno je samo uvijek se vraćati.

Dio uma koji zadužujemo za određivanje mjesta i vremena baš i nije toliko dobar u prepoznavanju realnosti. Njemu je ovaj trenutak kada ste potpuno fokusirani na ovaj tekst jednako stvaran tome da zamislite kako vas napada strašni zmaj. Um odlazi u trenutak, u realnost u kojoj se to događa i boji se. A budući da ste ga vi za to ovlastili, strah prenosi na vas u cjelini.

Ako sada uzmete pauzu od 2-3 minute i zatvorite oči s željom da ne mislite ni na što, shvatit ćete da će taj dio vašeg uma početi kao blesav letjeti gore-dolje, lijevo-desno kako bi pronašao nešto za što će se uhvatiti. Kad moram na posao? Je li moje dijete nešto jelo? Jesam li platio račune? Gdje su mi ključevi od auta? Vara li me partner? Kako li će završiti izbori? Što ako „moja“ stranka ne pobijedi? A joj, što ako pobijedi? Onda će ispasti da je onaj nesposobnjaković zapravo sposoban, a pobijedio je samo zato jer nema opozicije!!! Ma trebao sam ja onda…

Ovo se nastavlja u nedogled. Svaka nova misao dolazeći odmah na staru djeluje kao ulje na vatru. Mi smo naravno već dugo nesvjesni i tako nam prolazi život.

Svaki put kada osvijestimo da smo u tome samo trebamo stati. Čak i kad razmišljamo o nečemu konkretnom sada, važno je razdvojiti misli jednu od druge jer to se za čas otme kontroli.

 

Kako razdvojiti misli, moj mali „trik“ koji uvijek pali

Iz primjera gore ste vidjeli kako se misli kaleme jedna na drugu i cijela stvar za trenutak poprimi kataklizmičke razmjere. Dakle, prvi je korak osvijestiti kada misli krenu u neželjenom smjeru. Pronađite neku svoju riječ koju ćete ubaciti u praznine između riječi. Moja riječ je HVALA. Vaša može biti svijest, ljubav, život, krokodil ili bilo koja druga. A možete „ posuditi“ i moju.

Sama primjena ide ovako: U trenutku nesvjesnosti pomislite jednu pa drugu pa treću misao koju ne želite, prvo osvijestite i zatim recite svoju riječ. Onda će doći druga neželjena misao, pa ponovno recite riječ. Primijetit ćete kako se jako brzo te misli počinju usporavati. Sve će duže trajati pauze između riječi. Te pauze su vaša svjesnost. Te pauze su ono što zovem ovdje i sada. To je onaj trenutak u kojem je sve OK.

 

Zamke po putu

Nemojte misliti da će se vaš ego tako lako predati. Htjet će on vratiti svoj omiljeni strah ili zamjeranje na vlast. I na početku će uspijevati. „Lako je tebi tu govoriti tvoju riječ, a dijete će ti doći iz škole gladno“! vi ćete mu povjerovati i ponovno se vratiti u svoj strah. No shvatite, strah neće skuhati ručak. Vi ćete. A taj ručak će biti na vrijeme i puno ukusniji ako ga radite dok ste ovdje i sada. Jednostavno jer u njemu neće biti arome straha.

Netko će malo svjesniji krenuti prema tome da postane vegetarijanac kako bi izbjegao aromu straha u svom tanjuru. No to je opet samo akcija nesvjesnosti na koju nas je nagovorio um. Učinili smo izbor iz pogrešne pozicije Time ne da se nismo riješili straha nego smo ga još ojačali.

Nemojte pogrešno shvatiti kako imam nešto protiv vegetarijanaca ili takvog načina prehrane, govorim kako je od izbora puno važnije naše stanje u trenutku donošenja izbora.

Na kraju, dobili ste jako moćan alat za put do svoje svjesnosti. Što ćete s njim ovisi o vama. Ne o vašem egu koji će i ovo pokušati sabotirati nego o vama. Kad ste ovoga svjesni, promijenit ćete to, ako odlučite pustiti egu da vodi igru, pa… sretno s tim.

Trebate pomoć? Javite se na skender.miro@gmail.com
Saznajte više o meni i onome što radim na Razgovori s Mirom
Poslušajte ili skinite podcaste kroz koje obrađujem zanimljive teme na PODCASTS

Foto: Felix Russell-Saw, Unsplash

Share.

komentirajte

eleven + 5 =