Petra Fruk – svjetska putnica, djevojka koja slijedi i živi svoje snove

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Petra Fruk, svjetska putnica, djevojka koja živi svoje snove. Kako sama kaže sanjar, istraživač, lutalica,  žudi za avanturama, iskustvima, slobodom i divljinom. U želji da istražuje svijet, dala je otkaz i krenula na daleka putovanja. Fotografira sve ljepote na koje naiđe, diše punim plućima i živi život upravo onako kako želi.

Pored sigurnog posla i dobre plaće, odlučili ste se za potpuno drugačiji život. Što vas je navelo na tu odluku?

Petra: Oduvijek sam imala nemiran duh željan novih doživljaja i avantura. Životne okolnosti odvele su me u neki potpuno suprotan život od toga. Zarobile u ured s hrpom papira i poslom od 8 do 5. Bilo je samo pitanje vremena kada će taj duh reći „e sada je dosta, ovako dalje ne ide“. Dala sam otkaz i odlučila živjeti svoje snove i slijediti to ludo srce. Bez plana i ideje kamo će me to odvesti. Znala sam samo da želim putovati i fotografirati sve što se nađe na mom putu.

Petra FrukI iako danas ne posjedujem apsolutno ništa, nemam nekretnine, auto i ušteđevinu na bankovnoj knjižici, osjećam se bogatije nego ikad. U zadnjih nekoliko godina toliko sam toga doživjela i sakupila uspomene za iduća dva života. Briga me za minus na računu. Novce uvijek mogu zaraditi, ali uspomene koje vrijede ne, jer život je tako kratak, treba ga živjeti punim plućima, jel tako? Živjeti za trenutke koje ne možeš opisati i prenijeti riječima. Jednostavno ih trebaš doživjeti.

 

Koliko zemalja ste do sada posjetili? Nabrojite nam neke zanimljive destinacije!

Petra: Više od 50 zemalja. Island, Tanzanija, Zapadna Papua, Madagaskar, Jordan…

Koje odredište vam je najdraže i zašto?

Petra: Ne mogu navesti samo jednu zemlju. Rekla bih cijeli kontinent – Afrika. Zašto? Nevjerojatna priroda, životinjski svijet i najdivniji ljudi koje sam do sada upoznala, jednostavnost života i sreća u malim stvarima. Mnogo sam naučila od tih ljudi. Mnogo sam se promjenila zbog tih ljudi, posebno dječice koju sam tamo susrela. Teško je opisati Afriku ukratko. Taj najstariji kontinent na zemlji ili vas šokira i ne vratite se više nikada ili vas pak potpuno osvoji i onda mu se stalno vraćate. Ja pripadam ovoj drugoj skupini. Srce vuče tamo… Ruanda, Uganda, Namibija… toliko je toga još na listi želja. Afrika u srcu!

Putujete li s grupama u okviru aranžmana turističkih agencija ili u solo aranžmanima?

Petra: I jedno i drugo. Naime najveći dio prihoda za solo podvige crpim od posla turističkog pratitelja. Tako da sam spojila ugodno s korisnim, dok ne istražujem bespuća naše predivne planete u vlastitom aranžmanu, putujem s grupama ljudi i upoznajem ih sa svim divotama koje naš planet pruža.

Jeste li se našli u nekim opasnim situacijama?

Petra: Bilo ih je nekoliko (nećemo sve nabrajati da mami ne stane srce J). Napad bande u Buenos Airesu je možda najopasnija situacija od svih s kojima sam se susrela. Na sreću Bog prati hrabre i budale pa sam se uspjela na vrijeme izvući iz dosta bezizlazne situacije.

Što vas se do sada najviše dojmilo na putovanjima?

Petra: Gotovo uvijek pamtim destinacije po ljudima, posebno djeci koju sam tamo upoznala. Svojom neposrednošću, susretljivošću i osmjesima ti mali anđeli uvijek unesu neku posebnu energiju u svaku destinaciju.

PetraBez obzira u kojem kutku zemlje bili rođeni, bili gladni, žedni ili bolesni, uvijek su spremni na igru i zabavu, igru kroz koju sam naučila toliko toga o sebi i životu. Posebno od onih koji ne posjedu ništa, a u biti imaju sve. Živjeti sada, u trenutku, neopterećen onime što se dogodilo u prošlosti ili što će biti sutra. Živjeti punim plućima i otvorena srca. Ispunjen ljubavlju i voljom za pomaganjem onima kojima je to najpotrebnije. Zahvalna sam dragome Bogu što mi je omogućio da upoznam toliko različitih ljudi i dječice diljem svijeta te na svim divnim trenucima koje sam s njima doživjela.

 

Kad je riječ o domorodačkom stanovništvu, kakva su vaša iskustva i koje pleme vas se osobito dojmilo?

Petra: Predivna. Najdivniji ljudi na planeti. Žalosno da ćemo o takvim plemenskim zajednicama uskoro moći čitati samo u putopisima ili ih gledati u dokumentarcima.

U svibnju ove godine posjetila sam Zapadnu Papuu, otok na krajnjem istoku Indonezije. Tamo sam provela nekoliko dana u društvu Dani plemena koje živi u duhu nekih prošlih vremena, bez struje, vode i svih modernih čuda tehnologije. Muškarci nose sušene tikvice na spolovilima, priređuju razne ceremonijalne ratove i održavaju svinjske gozbe na kojima slave vjenčanja, sprovode i inicijacije. Žene prilikom gubitka muškog člana obitelji režu dijelove prstiju tupim kamenim sjekirama. Vjeruju u šumske duhove i da je svijet nastao od praiskonske svinje. Ne posjeduju gotovo ništa, a svi su toliko sretni i puni neke lude pozitive koja vas potpuno obuzme. Nevjerojatno iskustvo koje ću pamtiti dok sam živa. Nadam se da će što duže uspjeti održati svoju kulturu i tradiciju koja je polako, ali sigurno na rubu izumiranja.

Na brojnim slikama ste zabilježili veličanstvene prizore? Kakav je osjećaj biti u tom nekom dalekom svijetu, daleko od civilizacije i stresa?

Petra: Veličanstven. Nezaboravan. To su trenuci koji se pamte i zbog kojih ne možete stati putovati i svakim danom istraživati sve više i više, trenutci kada se osjećaš kao da si u nekom pararelnom svemiru, toliko dalekom od naše svakodnevnice. Teško je riječima prenijeti sve emocije u takvim trenucima.

Čime se bavite kada ne putujete i kako osiguravate novac za putovanja?

Petra: Nedavno sam pokrenula svoj blog pod nazivom Restless girl putem kojeg objavljujem priče i fotografije sa svojih putovanja diljem svijeta.  Svaki slobodni trenutak radim na webu, pišem članke i za internetske portale…

Najveći izvor prihoda imam od posla turističkog pratitelja. Također, ponešto zaradim i od prodaje fotografija.

Upravo ste se vratili sa Šri Lanke, kakvi su dojmovi?

Petra: Predivna zemlja koja unatoč 30-godišnjem ratu i potresnom tsunamiju 2004.g. ima sve. Prekrasnu prirodu, zelene plantaže čaja, 1001 vrstu voća i divne, pozitivne ljude. Nažalost turizam ostavlja svoj trag.

Šri LankaBeračice čaja ili pak tradicionalni ribari na štapovima (najpoznatiji landmark otoka) danas žive od turista te zarađuju pozirajući brojim posjetiteljima iz svih dijelova svijeta. Dobra strana toga je što gospodarstvo i ekonomija rastu i time i standard ljudi otoka, no s druge strane on polako, ali sigurno gubi svoju autohtonu tradiciju i duh kakav je nekada imao.

 

 

Koja je sljedeća destinacija na koju se planirate uputiti?

Petra: Novi Zeland u 10. mjesecu, Bali za Novu Godinu… mislim da je to sve za 2016., mada kod mene se to nikad nezna 🙂 .

Želite li nešto savjetovati našim čitateljicama i čitateljima koji se namjeravaju upustiti u slične avanture?

Petra: Dragi čitatelji, krenite! Da, samo krenite. Za bilo čime, gdje god vas srce vuče. Bilo to rad u financijama ili putovati svijetom. Nemojte očekivati da ćete imati odgovore na sva pitanja. Vrlo vjerojatno nećete. No nešto će se već otvoriti putem. Bitno je da ne dopustite životu da proleti mimo vas. Treba ići za onim gdje vas srce vuče. Onim što vas ispunjava i veseli. Uvijek možete zaraditi novce, ali uspomene koje vrijede ne, zato krenite!

Što je za vas obilje?

Petra: Zdravlje, ljubav, prijateljstvo, osmjeh na licu, topao pogled, pozitivna energija. Uživanje u malim stvarima. Jednostavnost života. Nešto što smo svi putem izgubili.

Petra je trenutno u fazi pripreme i organizacije svoje prve samostalne izložbe fotografija. Izložba će biti  humanitarnog karaktera.

Petri želimo puno sreće na njenim daljnjim putovanjima i još puno zanimljivih avantura o kojima će nam pisati i pričati.

POGLEDAJTE PETRINU GALERIJU FOTOGRAFIJA

Fotografije: Petra Fruk, vlastita arhiva

Razgovarala: Marijana Glavaš

Share.

1 komentar

komentirajte

thirteen − twelve =