Snažne žene sa slabom štitnjačom

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

 

 

Autorica: Meri Bura, dr. med. 

 

Tko su te snažne žene?
Smatrate li sebe snažnom ženom?
Zašto?
A kako znate da vam je štitnjača slaba?
Kako znate da nije?

Kad postaje prekasno za saznanja?

Prekasno je kad ostariš prije vremena.
Imaš 40-50 godina i osjećaš se kao stara baba.
Bole te zglobovi, mišići, ujutro ti treba vremena da se odmrzneš, umorna si, demotivirana, izgubila si sjaj u očima.

Najgore je kad izgubiš sjaj u očima.

 

Štitnjača je kriva za sve

Kad upitam žene koji je Vaš problem, najčešće kažu: “štitnjača”

To uglavnom znači da je za sve kriva štitnjača.
Kriva je što više ne mogu raditi kao zvijeri.
Kriva je što više ne mogu ugoditi suprugu.
Kriva je što nemaju živaca za djecu.
Kriva je za lošu kosu unatoč dobrom frizeru.
Kriva je za debljanje unatoč zdravoj hrani.
Kriva je za suhu kožu unatoč skupoj kremi.
Kriva je što imaju sve, a nisu zadovoljne.

Štitnjača je kriva za sve.
Makar su tu i srce, pluća, bubrezi… a posebno bih naglasila trbuh i mozak.
A u trbuhu i mozgu započinju svi problemi.
No, štitnjača je najviše kriva.

Ali do prije par godina skoro da nisu znali da ta mala žlijezda i postoji.

Misliti da je štitnjača kriva, krivo je mišljenje.
Mi smo krivi što smo štitnjaču uništili.
Sistematski, dosljedno.

Kako smo se doveli tu gdje jesmo?

 

Od čega nas štiti štitnjača?

Sama riječ “štitnjača” govori da bi nas ona trebala štititi.

Funkcija promiče strukturu, a struktura promiče funkciju.
To bi značilo ako koristite svoju štitnjaču, ona će biti sve jača, sve bolja, aktivnija, snažnija.

No, da li nas je itko učio kako se koristi štitnjača?
Da li nas je netko učio kako se koriste jajnici?
Ili gušterača?
Gušteraču natjeravamo da radi i pati… dok jedemo puno slatkog! Dakle, ne znamo je koristiti. Imamo informaciju, ali nemamo znanje.
Google ima sve informacije, ali ne zna liječiti ljude, ne zna skuhati juhu, ne zna napraviti ormar.
Pazite se skupljanja informacija, može biti toksično.

Nitko nas nije naučio koliko su ove žljezde važne za osobnu sreću. Ni kako se koriste. Da traju što dulje.
Kupiš novi blender, pa ga ne bacaš po podu, ne lupaš po stolu njime, ne koristiš ga 10 sati dnevno bez prestanka, ne stavljaš u njega kamenje, ne mrziš ga.
Rukuješ s njim oprezno, nježno, s poštovanjem, sa željom da što duže traje, jer je tvoj, jer si ga platila svojim novcem.
Želiš da bude mlad i aktivan i nakon 20 – 30 godina.
Tvoja baka ili mama imaju isto neke svoje aparate koje koriste s pažnjom i ljubavlju. Godinama.

A di smo tu mi?

 

Tko rukuje nama s pažnjom i ljubavlju?

Godinama?

U pubertetu se odjednom nađemo s novim bićem, sama sa sobom, oči u oči… Probudimo se iz djetinjstva u stvarnost jedne djevojke. Opa! Hello! Hello Iva! Hello Andrea! Hello Antonija! Jesam to ja?
Otkud mi akne?
Kako će me voljeti s aknama?
Nitko ne kaže da te drugi ne trebaju voljeti, da trebaš voljeti samu sebe, a kamoli da nas nauče kako. Drhtimo pred kritikama drugih. A ni oni najbliži se ne ustručavaju kritizirati do boli.
Nitko nas ne uči kako koristiti i čuvati svoje jajnike da što duže traju. Samo kažu “nemoj sjediti na hladnom”.
A što ako mi se stalno seksa?…. Koliko ću trajati?
Što ako stalno govorim? …. Koliko ću trajati?
Što ako stalno jedem? …. Koliko ću trajati?

 

Antiage

Ja sam počela koristiti kreme za bore oko očiju u ranim 20-ima.
Zahvaljujući mojoj dragoj dr. Jazić koja me naučila da briga za kožu počinje SADA.

Briga za sve do čega vam je stalo počinje sada!

Svako odgađanje brige za sebe jednako je smrti duše. O zapuštenom tijelu da ne govorim.
Duša je pokretač i ako je pokretač mrtav, duh umire.
Nema energije.

Smrt duše je uzrok fizičkog umora.
To je uzrok kroničnog umora, gdje nestaje zadovoljstvo, gdje se gubi motivacija, gdje sve postaje sivo i besmisleno.
Tu moramo spomenuti i neke druge uzroke kroničnog umora koje vjerovatno i poznajete, ali razmislite:
“Što je prije kokoš ili jaje, duša ili tijelo?”
Uzroci kroničnog umora su virusne infekcije kao HPV, hepatitisi koji se često previde, nedostatak kalcija (ne zato što ne pijemo mlijeko, već zato što smo kiseli), hipotireoza (ne zato što je štitnjača odlučila ne raditi, nego zato što je energetski ne upotrebljavamo, zato što smo u stresu, zato što se loše hranimo), intoksikacije teškim metalima (tko sebi želi takvo što), burn-out sindrom izgaranja na poslu i životu i sve njegove varijacije…

Kad se ne bavim sobom i svojim željama te potrebama svoje duše, u tijelu mi se nakuplja vlaga. Simbolički i doslovno. Vlaga je simbol statike, nepokretnosti.
Problemu može doprinijeti i višak estrogena, manjak progesterona, nakupljanje vode, upaljene masne stanice.

Evo jedan primjer o vodi.
Voda koja stoji i ne kreće se, poput one u bocama, opasna je, moguće i infektivna. Dok se voda kreće, ona je zdrava. A ako želite svoju vodu alkalizirati – evo jedan alkemičarki trik – miješajte svoju vodu u obrnutom smjeru kazaljke na satu, kroz 1 min. Energizirat ćete i alkalizirati svoju vodu.
Zašto se more nikad ne zamrzava?
Zato što stalno struji, kreće se, nikad ne miruje. Zato što postoje morske struje.
Tako je naša duša morska struja, ona koja pokreće.
Struja, pokret, to je život.
Tamo gdje prestaje POKRET tamo nastaje smrt. Ako nikad ne prozračite stan, nakupit ćete vlagu, bakterije i bolest.
Ako se nikad ne pomaknete sa svojim mislima dalje od onoga što stalno mislite, ubit ćete sami sebe u pojam.
Ako duša ne dobiva svoju hranu, ona umire.

Štitnjača regulira metabolizam.
A metabolizam je vječna mijena – pokret. Nije statičan. Nije konačan. Podrazumijeva kretanje, promjenu.
Štitnjača je upravo tu, u kancelariji koja nadzire promjenu.
Nadzire metabolizam, temperaturu, a energetski je povezana s vratom i govorom. Duhovno je povezana sa samopoštovanjem i samopouzdanjem.
Povezana je s onim što smo u stanju izreći, s hrabrošću da kažemo što mislimo.
Ako stalno gutamo svoje riječi i osjećamo knedlu u grlu….što će biti s nama?

Koliko godina je trebalo da moćne žene Hollywooda naglas kažu da su zlostavljane?
Ali za viši cilj. Uspjeh.

Jeste li vi taoc svoga uspjeha?
Jeste barem svjesni što ste zbog toga izgubili putem?
Je li bilo vrijedno?
Papir i olovka, plus minus, izračunajte.

Šutnja, šutnja, šutnja…
Pa zašto nam je Bog dao pamet i glasnice?

Kako izgleda kuća u kojoj nikoga nije bilo godinama??

 

U čemu je kvaka?

Kvaka je znati što nam hrani dušu.
I svjesno planirati “obroke” za dušu.

Znamo da bismo umrli bez hrane i nažalost to je jedina hrana koje smo svjesni.
Čak i sada kad smo bombardirani s informacijama o prehrani, zdravoj hrani, malo malo toga znamo.
Nitko ne zna da bi se trebali hraniti po krvnoj grupi, jer na taj način jačamo svoj imunitet.
Malo tko zna za kombiniranje hrane po Hay-u u jednom obroku. Još manje se zna o svjesnom jedenju i Fx Mayr metodi.
Žudimo za informacijama, jer nam NIKAD NIJE DOSTA.
A poanta je da:
• provjetrimo glavu (jer ćemo inače nakupiti “vlagu”)
• izbacimo većinu hrane koju jedemo
• detoksiciramo tijelo i dušu

Tek tada, čisti i svježi, možemo staviti šminku i parfem.

Čistim tijelom dobivamo jasnoću u duši, možemo odrediti što nam hrani dušu i koliko često ćemo uzimati te “obroke”.

 

Najprije upoznaj sebe pa donesi odluku

1. korak upoznavanja sebe:
najprije izbaci sve aktivnosti iz svojeg života koje misliš da “trebaš”
– trebam danas popodne pomoći prijateljici izabrati namještaj
– trebam s njim otići na kavu, jer će mi mozda trebati da..
– trebam reći da sam zadovoljna, jer drugi put neću ništa dobiti
– trebam nazvati mamu jer će se naljutiti (posebno ne trebate previše komunicirati s onima koji se stalno ljute na vas)
– ….
Sve što mislite da trebate je uglavnom potpuno nepotrebno u Vašem životu i kao što višak mesa koje jedete stvara viškove i toksine u crijevima, tako sve što mislite da “trebate” stvara toksine u glavi.
Od tog “trebam” mogli bi se opako razboljeti, jer dok funkcionirate s “trebam” nikad neće biti dovoljno mjesta za “Hoću”, “ Želim”, “Uživam”.

To “trebam” postane s vremenom opsesivno kompulzivna radnja i samo sebi svrhom. I na kraju samo nešto trebate… A jedino što trebate je da se vratite sebi i svojim potrebama i željama.
“Trebam” neće nikad zadovoljiti želje i potrebe duše.

“Trebam” vodi u pasivnu agresiju, nerazumijevanje, svađe, osjećaj gorčine.
Ako nešto radite zato što mislite da to trebate, to automatski znači da to ne želite. U svojoj duši zapravo radite neku vrstu pakta, dogovora sama sa sobom da ćete nešto napraviti kako bi nešto drugo dobili. To drugo nikad ne dobijete – ne zaboravite!
Jer to drugo o čemu vi maštate da ćete dobiti, to je uglavnom neka iluzija, iluzija o tome kako ćete se osjećati tada i tada.
Na kraju… prijateljici odlučite pomoći odabrati namještaj… makar ste to popodne napokon htjeli započeti sa satovima pilatesa i nešto napraviti za sebe…. ali ipak “trebam” je jače od “želim”…. i na kraju odete s prijateljicom birati namještaj (što vam je iskreno beskrajno dosadno, jer ste se namučili već i sa svojim namještajem)… odradite to…. na kraju se osjećate dualno (još uvijek razmišljate o pilatesu)… u nekom trenutku kad prijateljica baš ne pokazuje 100% zahvalnost za vaš herojski čin, počinjete biti ljuti na nju, ali to ne pokazujete, i onda tu ljutnju usmjeravate na sebe.
Postajete pasivno agresivni. Osoba pokraj vas to osjeća, ali vi to skrivate, pa postaje još gore.
Na kraju ta pasivna agresija se prenosi na drugu osobu, koja prema vama počinje biti agresivna.
Posvađate se.
A htjeli ste samo pomoci.
Zato je put u pakao posut dobrim namjerama.
Na kraju uz gorčinu prepričavate drugoj prijateljici kako je ona nezahvalna i kako ne treba nikome pomagati!

A činjenica je da ako ste htjeli tada ići na pilates, to ste morali i napraviti. A prijateljici ste mogli dati temin kada vama odgovara da idete s njom u kupnju. To je jasnoća.

“Trebam” je čisti kompromis. Kompromis na kraju nikad ne vodi u raj.
Kompromis radi vlagu iz koje nastaje bolest.
Kompromis je nejasnoća, nejasna energija. Jedno govorite, drugo radite, treće mislite. To se naravno osjeća.
Nitko ne voli nejasnoću, niti je poštuje.

Louisa Hay koju volimo i cijenimo je rekla da je duhovni uzrok hormonskih problema “jedno govorim, drugo radim, treće mislim”.
Tj. lažem.
Ako ćemo stvar nazvati pravim imenom.

Ako ste domaćica, mislite da trebate napraviti 5 jela umjesto 2?
Ako ste poduzetnica, mislite da trebate prihvatiti baš svaki projekt?
Ako ste majka, mislite da trebate uvijek popustiti djetetu?
Ako ste ljubavnica, mislite da trebate kako on kaže?
Ako ste zaposlenica, mislite da trebate raditi i van okvira svog posla?

2. kad smanjite aktivnosti koje su potaknute emocijom “trebam” (ili još gore trebala bi), odredite što vas zaista veseli, što vam jača sjaj u očima, što vam diže energiju, što vam nikad nije teško, što uvijek želite i možete.

To je uvijek nešto kreativno.
Razmislite.

Želite li imati još djece?
Želite li raditi na novom projektu?
Želite li istraživati nove planinske vrhove?
Želite li novo društvo, nove ljude?
Želite li više zabave?
Želite li novu razinu odnosa sa suprugom?
Želite li duhovni napredak?
Želite li neki hobi gdje možete raditi s rukama?
Želite li isprobati nove vježbe?
Želite li novog ljubavnika?
Želite li vratiti svoju ženstvenost?
Želite li više mira za čitanje knjiga?
Želite li više slobode?
Želite li ….

I tada odredite koliko često ćete imati “obroke” za svoju dusu. I koje. Kada.

Npr., svaki vikend ću ići na planinarenje.
3x tjedno ću ići na pilates.
Četvrtkom vodim supruga na romantičnu večeru.

Život se tada drastično mijenja.

 

Naučimo komunicirati

Zašto mislimo da “trebamo” i tako brzo pristajemo na kompromis u svojoj duši?
Kad mislimo “da trebamo”, ZAPRAVO radimo ono što ne želimo!
Sami od sebe radimo žrtvu.

Zašto to radimo?
Čega se bojimo?
Da se druga osoba ne naljuti.
Ajme života!
Stalno se bojati da se netko drugi ne naljuti.
Na kraju smo stalno ljuti sami na sebe.

Trebamo drugoj osobi dati do znanja što mi želimo.

Moramo početi govoriti što želimo.
Moramo početi osvještavati što želimo. Jer ćemo inače zaboraviti.

Moramo se početi prestati sramiti svojih želja.
Moramo se prestati sramiti toga da su naše želje manje vrijedne od tuđih želja.
Moramo biti prvi koji će komunicirati svoje želje prema van.

Moramo naučiti tražiti za sebe.
Mi, prvi, ničim izazvani.

Moramo naučiti reći ne.
Ponekad bez objašnjenja.

Moramo naučiti rješavati kronično loše situacije i odnose.
Tako da ćemo jasno reći kako se osjećamo u vezi toga.

 

Ljubav prema sebi

Da bi sve to mogli – reći kako se osjećamo, voljeti sebe – moramo znati što osjećamo i doći u dodir sa svojim emocijama.
Moramo se malo češće zapitati “kako se ja ovdje sada osjećam” umjesto “što bi još trebala da bude bolje”.

Kad ustanovimo da se baš i ne osjećamo dobro tu gdje jesmo, trebali bi to iskreno reći: čuj, ja se ne osjećam dobro u ovome, ŽELIM da bude drugačije, želim da bude tako i tako.
Nemojte govoriti drugim ljudima da se oni promijene! Tu završava svaka komunikacija.
Izrazite želju kako želite da bude. Uzmite u obzir da i drugi žele biti sretni.
No, JASNO recite svoje želje.
Recite što želite, bez da govorite drugima što oni moraju napraviti.

Kad shvatite da vam za postizanje ciljeva i sreće nisu potrebni drugi, to je to.

Kako ćete doći do toga?
1. Prestanite “trebati”
2. Radite “svoje kreativne” stvari

Ukratko rečeno, fokusirajte se na sebe, ne na druge.
Fokusirajte se na svoje želje i potrebe.
Potreba je važnija od želje.
Potreba je nužna. Potreba je:
– jesti ako smo gladni
– imati dijete ako imamo jake majčinske osjećaje
– biti poduzetnica ako ne volimo dosadu…
To se mora.

Želja je nadgradnja.
Imam crvene cipelice, ali želim još jedne s manjom petom za koktel party na poslu.

Ispunjavanje svojih želja i potreba naša je dužnost.
Ako će vas to više motivirati, ne zaboravite da tako dajete primjer svojoj djeci.
Primjer da šute i “trebaju” ili da traže što im treba.

Svaki dan se treba boriti protiv nametnutih pravila šutnje.
Šutnje ispod koje se krije strah od kritike.

Pa šta vas briga ako će netko brbljati kritiku o vama….?
Ako vas ogovaraju zato što volite sebe… bez brige!
Uvijek će htjeti biti s vama.
Obrnuto? Postajete svima dosadni.

 

Moj život, moja stvar

Niste vi krivi za ništa.
Ali ste odgovorni za sve.

Ako mislite da ste krivi, krivnja od vas stvara žrtvu. A žrtva ništa ne može sama – to je osnovni osjećaj žrtve – jadna ja.
Kad ne može ništa – žrtva stoji – nema pokreta.
Dakle, nastaje vlaga. Infekcija. Bolest.

Odgovornost je nešto drugo.
Odgovornost vam pokazuje put. Za ispravljanje ocjene.
Odgovorna sam što sam bila ljuta na sebe i prijateljicu kad sam joj pomagala u kupnji, a zapravo nisam htjela ići s njom. Htjela sam ići na pilates.
Odgovorna sam što sam sada sada ljuta zbog toga.

Prihvatite te činjenice:
– da ste ljuti
– da ste sami doveli do toga
– da je prijateljica ljuta

Dalje se radi s emocijama. Ako ste zainteresirani da naučite upravljati emocijama, naručite se za razgovor na www.mulier.hr .

Zapamtite, ljubav prema sebi znači da radimo stvari koje želimo (a ne one koje trebamo) i ponašamo se autentično bez obzira hoćemo li druge povrijediti.
Zvuči okrutno?
Nije.
Ne podrazumijeva da se nekog namjerno povređuje.

 

Ili ili, bejbi

Ali ovdje se radi o tome “ili ili”!
Ili vi ili oni!

Ako ste spremni dati svoj život za druge, izvolite.
Ako ste spremni raditi velike kompromise sa svojim emocijama, željama, životom samo da vas netko drugi ne bi kritizirao ili se naljutio na vas, izvolite.
Ali onda morate biti spremni na bolest.

No, prije toga ipak se zapitajte što je to tako strašno da me netko kritizira i da se naljuti na mene?

Zašto to ne mogu podnijeti?
Ima tu više razloga.
Za svaku osobu ponaosob treba otkriti uzrok i rješiti ga jednom zauvijek.

Jer ta knedla u grlu slabi nasu štitnjaču. Između ostalog.

 

Nazvati stvari pravim imenom

Što vam govori medicinska dijagnoza?
Govori ono što objektivno vidi.
Ali često ne govori iz koje rupe izlazi vrag. Gdje je uzrok.

Rupu treba zatvoriti, iscijeliti. Uzrok treba riješiti.

Neke uzroke može riješiti liječnik, neke samo vi, a neke zajedno.

Budi pametna da znaš kada i gdje trebaš djelovati.
Da ne bude prekasno.

Ako slomiš nogu ili trebaš na operaciju, budi pametna, idi na vrijeme doktoru.
Ako se debljaš, budi pametna, nađi liječnika koji će te voditi kroz mršavljenje.
Ako imaš problem sa štitnjačom, nađi svog liječnika i nađi svog duhovnog voditelja.
Ako nađeš sve u jednoj osobi, odlično.

Za sve bolesti koje su povezane s hormonima, treba ti duhovno vodstvo.

Holistički pristup zdravlju jedini je pristup koji donosi rezultat.
Riječ holistički dolazi od grčke riječi HOLOS što znači i cjelovit i svet.
Dakle, ovaj pristup liječi tijelo i dušu.

Mulier holistička metoda je prirodno liječenje tijela i duše. Latinska riječ mulier znači žena.
Ova metoda je ženski ugao viđenja problema i nježan ženski način rješavanja problema.

Hormoni su materijalizirana energija naše duše.
Uzet ćemo 3 primjera od prije.
Gušterača – luči inzulin koji tjera šećer u stanice, jetru i mišiće.
Bome žešća akcija. Glukoza je gorivo.
Stalno punimo svoje automobile gorivom da bismo mogli otići negdje, putovati, kretati se.

Glukoza nam treba za kretanje.
Da idemo tamo gdje želimo i/ili da bježimo od tamo gdje ne želimo biti.
Shvatite da za sve što radimo u životu (smoothy, doktorsku dizertaciju, ručak, članak…) koristimo glukozu kao pogonsko gorivo.
Dakle, i naše misli rade na glukozu.
Pa se pitate zašto su vam hladne noge? E pa zato što vam je sva energija u glavi (uz to što imate masnu jetru, aterosklerozu i hormonski disbalans…).
Glukoza je naše pogonsko gorivo.

 

Kako rukovati egom?

Svoreni smo tako da naše tijelo može samo od sebe stvoriti glukozu (iz bjelančevina i masti) tako da uopće ne moramo jesti slatko!
Dakle, glukoza je važna! Tijelo je stvara i kad je ne unosimo.
Zamislite da vaš auto sam stvara benzin! Ostavite u autu kišobran i sendvič i dobijete benzin.
Tako i mi, pojedemo komad mesa s malo maslinovog ulja i možemo iz toga dobiti glukozu.
Nema naprijed bez glukoze.
Glukoza je UVIJEK tu da bi išli naprijed!
Ali ne da samo razmišljamo o tome gdje bi išli, a na kraju nikud ne odemo.
Da, tu se stvara vlaga. Tu je vražja rupa. Tu umire ego.
Tamo gdje samo mislimo, a ne djelujemo.

Ego je dobar.
Ego je potreban.
Ego je život.
Ego je na neki način vaš identitet.

Ego nam govori gdje trebamo ići. A ako je zdrav, odvest će nas na dobar put.
Čim se zaputimo na taj put, ego (kao dobar roditelj) je sretan da smo krenuli, on je radostan. Ta činjenica da smo krenuli na put (put je odluka o akciji i prvi korak) čini ego živim.

Ego raste sa svakom nasom akcijom.
Zato treba poduzimati akcije.
Da bi ego bio živ!

Akcija je gorivo za ego!

Živi ego je zdrav ego koji nam zna dati znakove gdje i kada trebamo ići, koje akcije poduzeti. A energiju za to nam daje gušterača tako da luči inzulin koji ubacuje glukozu tamo gdje treba – u stanicu! Tako se tijelo kreće. I um.

Energija zdrave gušterače jača naš ego i obrnuto – zdravi ego jača gušteraču. Govorim o duhovnoj medicini.
(Ako netko ima pitanja, moj odgovor je pitanje: objasnite mi kako moj mail stigne u New York.)

O egu, akciji (i o nizu drugih stvari) ovisi zdravlje gušterače i protok inzulina.
Bolesna gušterača i poremećena funkcija inzulina dovodi do dijabetesa i ukazuje na oslabljen ego.
Dijabetes je autoimuna bolest. Tamo smo – sami protiv sebe-.

 

Zašto smo sebi neprijatelji?

Iz neznanja.
Ne poznajemo sami sebe.

Ulazimo u poduzetništvo, ulazimo u brakove, rađamo djecu, a da nemamo pojma u što se upuštamo ni kako se to radi.

Istina, putem se nauči štošta.

Ali jedina stvar koju moramo znati da sačuvamo živu glavu (živu dušu) je kako se brinuti o sebi. I o svojoj gušterači, štitnjači…

 

Kako smo zanemarili gušteraču?

Možda zbog ratova i grupne svijesti (podsvijesti), ali među svima nama vlada jedan veliki strah od gladi.
Jedemo prečesto zbog straha od gladi. Osim kad se prežderavamo zbog emocija.

(Zapamtite – ako želite biti zdravi, jedite 50% onoga što sada jedete. Pijte malo više.)

Zbog straha od gladi opterećujemo svoju gušteraču.
A štitnjača koja regulira metabolizam se počinje pitati – što je sad ovo? A ovo? Što će nam ovo? Što ću s tim?
Pa hajde ti sad moja štitnjačo, omogući pretvorbu svih tih šećera u masti, masti u šećere…
Izgradi još stanica, a već ti je i samoj jasno da ih ima previše.
Razgradi stare stanice, a više nema mjesta za razgradne produkte, za smeće.
Ceste su zakrčene, pune kalcija (izlazi iz kostiju) i trombocita (slaba cirkulacija), zalivene kiselinom (kisela dijeta, kisele emocije). Nema više mjesta!
A usta su već puna hrane. I to slatke!

I štitnjača nastavlja raditi, regulirati svu tu hranu što dolazi, regulirati sav taj metabolizam, regulirati anabolizam (izgradnju stanica), katabolizam (razgradnju stanica) i šutjeti dok to radi.

Da im malo pomogne pogurati stvar, uključuju se adrenalne žlijezde, dižu tlak, daju još dodatnog goriva u obliku glukoze i na kraju još više opterećuju gušteraču i štitnjaču koje polako gube snagu.

To se zove premašeni kapacitet organa.

Ako vaš blender može raditi na brzini br. 3, onda na brzini br. 4 crkava.
Tako i organi.

 

Žrtva

Gušterača je u našem trbuhu. Tamo su i naše bakterije. One su informacijski sustav, prenose vijesti, one su novinari.

Tamo gdje je gušterača (i crijeva) tamo je naš instinkt. Instinkt je informacija (koju imaju bakterije – novinari).
Slušamo li sebe i da li sami odlučujemo gdje ćemo ići, koliko ćemo ostati i što ćemo tamo raditi?
Ili ignoriramo?
Odlučujemo li se za “trebam” umjesto želim?

Kad se odlučimo za “trebam”, odlučili smo se na šutnju.

 

Početak moći

Ako vam je neugodno reći što želite, ili tražiti nešto za sebe, idite obrnutim putem.
Napravite nešto za sebe.

Da bi žena bila moćna, ona treba sebi posvetiti pažnju.
Prije svega treba posvetiti pažnju svom tijelu.

Žena koja posvećuje pažnju svom tijelu drugačije izgleda, drugačije zrači, možemo je prepoznati čak i ako prođe pokraj nas u trenirci.
Zrači svježinom, čistoćom i samouvjerenošću.
Ta samouvjerenost je njena snaga.
Ta samouvjerenost zaokuplja pažnju drugih.
Lakše ćeš reći što želiš ako si se okružila takvom energijom.

 

Uloga

Sve je ovo kazalište i svi glume.
No, koju ste ulogu vi odabrali?

Ulogu žrtve koja nema izbora i mora šutjeli, prešutjeti ili “trebati”.
Ili ste izabrali ulogu žive samouvjerene žene koja je jasna, koja kaže što voli, što ne voli i ne misli pri tome hoće li to nekoga uvrijediti.

Ako nekoga vrijeđaju vaše želje, onda je sve jasno.

Ali ako vi ipak odlučite ostati sa osobom koja vas ne voli, kako ćete ikad naučiti voljeti sami sebe?

 

Ljubav za sebe

Vrlo jednostavno.
Ljubav za sebe počinje prihvaćanjem svojih slabosti.
To može biti i sljedeće:
Napokon ste se odlučili prestati govoriti “trebam” i želite jasno reći ne i da.
Prihvaćate svoju slabost da ćete imati tremu dok ćete toj nekoj osobi reći ne.
Ako zadržite tada fokus na sebi, i s ljubavlju osjećate sebe nesavršenu u toj situaciji, to je PREKRETNICA.

 

Krenimo redom, najprije tijelo pa duša

Imate problem sa štitnjačom?
Zanima me najprije imate li masnu jetru. Zanima me vaš kolesterol, šećer (to što imate dobar šećer u krvi nije kraj), vaš visok tlak…
Zanima me da li vas muči debljina i koja:
Kronična debljina?
Intemitentna debljina gdje se stalno debljate i mršavite? Buduća debljina koja kuca na vrata s obzirom na životni stil? Akutna debljina zbog nakupljanja tekućine i toksina, hormona?

Da li ste mršavi izvana, a debeli iznutra ? To je vrlo rizično. Vrijedi za mršavice u stresu.

Ako i dalje u ovom tekstu tražite nešto o TSH, fT3 i fT4, vjerujte imate krivi fokus.
Gledate u krivom smjeru.
Niste shvatili poruku ovog teksta.
Moje je da vam prenesem poruku, a ne liječničko znanje.
Moje je da vam prenesem poruku – koji je vaš dio posla.
Zašto ste tamo gdje ne treba? Tako gubite energiju.

Iscrpljujete svoju štitnjaču.

Odradite svoj dio.
Prestanite gledati u FSH.

Kad to napravite FSH će se sam popraviti.

Jake žene vole imati kontrolu.
I sve i svakoga zadovoljiti.
Pustite sve.

Budite “slaba” žena, savitljiva i nježna. Svoja.

Cjelovit prirodni program detoksa tijela po Fx Mayr metodi & detoksa emocija po Mulier metodi možete rezerviti na mulier@mulier.hr

www.mulier.hr

Foto: Anna Kolosyuk, Unsplash

Share.

komentirajte

five + 3 =