Strah od davanja

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja 

 

 

Spadaš li i ti u skupinu koja se boji davati da ne bi dala previše? Onda slušaj vijest koja će dići sve tvoje obrambene mehanizme na uzbunu. Ne možeš dati previše!

Ali vrijedi se truditi dati previše.

Ipak nije to tako jednostavno kako izgleda. Treba znati kada davati, što dati, imati to što želiš dati, kada i treba li prestati davati te na kraju mora li svako davanje biti besplatno.

Krenimo redom.

 

Kada davati?

Ukratko, onda kada nekome treba. Davno jednom, u kako ja to kažem prošlom životu, radio sam nešto drugo, osjećao sam se drugačije, bio sam netko drugi, jedna me je prijateljica zamolila da joj napravim jedan manji posao koji joj je bitan. U to vrijeme sam imao strah od nedostatka, a to se često pokaže prvo na novcu. Bila je „stiska“ s lovom kako to već bude i ja sam joj rekao da bih joj rado to učinio besplatno no, eto budući da sam u stisci, morat ću naplatiti. Složila se. Mislim da nije očekivala, a ni njoj ruže nisu cvjetale na financijskom planu. Znate onu s kim si, takav si? Dok sam radio razmišljao sam kako bih joj rado učinio uslugu i ne naplatio taj posao. Razmišljao sam da se možda neće dugo ili nikad dogoditi prilika da joj učinim uslugu sljedeći put. Odlučio sam tada da neću naplatiti zbog našeg prijateljstva. Jer prijatelj čini kad je prijatelju potrebno, ne kada je njemu zgodno i nema pametnijeg posla.

 

Što dati?

Daješ li ono čega imaš viška ili kad ti više nije potrebno, nekome će koristiti, no to nije davanje zbog davanja, nego zbog stvaranja mjesta u vlastitom životu. Naravno, daj kad imaš viška, ipak važnije je da daješ ono u čemu si najbolji. Daj svoju najveću vrijednost. To može i ne mora biti tvoje zanimanje. Sudeći prema tome koliko je ljudi nezadovoljno svojim poslom, malo nas zaista radi ono u čemu smo najbolji. Znaš li uopće u čemu si najbolji? Ako do sada nisi otkrio, neka te ovaj tekst motivira da pronađeš to nešto u čemu si najbolji te da to počneš davati.

Napomena: Ne daj ono što čini da te taj netko ponovno treba.

Postoji stara poslovica koja kaže „želiš li čovjeku pomoći, nemoj mu dati ribu, nauči ga da lovi ribu“. Neka tvoje davanje ima konačnost u sebi, neka osoba koja je primila nema potrebu sutra ponovno doći kod tebe.

 

Imam li to što želim dati, odnosno što ako meni nestane?

Evo jednog zakona prirode koji odlično funkcionira od kada postoji svijet. I mislim da neće prestati vrijediti još dugo. Naime, što više daješ, to više imaš za dati. U ovo sam se uvjerio u puno različitih situacija. A i ova moja kolumna je svjedok da je tome upravo tako. U njoj dajem ono u čemu sam najbolji, dajem to ljudima kad im je najviše potrebno, u njoj dajem konačna rješenja, ne štaku koja će im u konačnici još više odmoći. I na kraju, uvijek imam što dati. Kad sam se obvezao pisati tekstove jednom tjedno mislio sam da će mi to biti naporno, nisam bio siguran da ću moći niti odakle mi tema da toliko piskaram, a da opet svaki tekst ima svoju poantu, pouku i zadovoljava parametre napisane gore. Da zadovoljava MOJE kriterije. Budući da je to ono u čemu sam najbolji, nije mi bilo teško baviti se, pronalaziti teme i pisati o njima. Uskoro sam prestao tražiti teme jer su one počele tražiti mene. Kao da su se natjecale da o njima pišem. Postao sam malo  bahat. Prestao sam zapisivati temu koja mi se pojavi u trenutku kad ne mogu uzeti računalo i napisati tekst. Jer sam znao da će doći nova tema točno onda kad mi bude trebala. I obrisao sam hrpu tekstova koji nisu zadovoljavali neke moje standarde. I gle čuda, prije jedno mjesec dana sam shvatio da imam gotovo dvadeset tekstova napisanih unaprijed. I dok sam se prije trudio pisati svaki dan bar dio teksta, sada to više ne moram raditi. Ovladao sam tom vještinom. Pisanja, primanja tema o kojima ću pisati i onoga što ću u tekstovima dati. Kao rezultat ovoga, sve više ljudi tekstove čita, sve više ljudi ove tekstove dijeli i sve više vas komentira kako im je baš taj tekst koji su pročitali došao u savršeno vrijeme, baš kad je trebao.

Ako je netko u ovome prepoznao ono „daj da bi dobio“ potpuno je u pravu. Samo daj i sigurno ćeš dobiti sve ono što ti je potrebno da možeš dalje davati. Davanjem ispunjavamo neki zakon Svemira, a sam će se Svemir pobrinuti da to možemo i dalje raditi. Jer, pogađate, Svemir se ponaša po vlastitom zakonu i daje, daje, daje ono u čemu je najbolji.

 

Kada prestati davati i treba li uopće prestati?

Nemojte davati onome tko ne treba ili ne traži to što ste dali. Nekad ćete ponuditi. No neka to bude jako rijetko.

Prepoznajte trenutak kada nekome više ne treba ono u čemu ste najbolji. Svi smo mi složeni drugačije. I postoji puno ljudi koji ne žele da im bude bolje. Traže pomoć samo jer žele pozornost, no neće ništa učiniti da bi se situacija zaista promijenila. Oni ne trebaju da ih naučite loviti ribu jer tada neće više imati potrebe za dramom koju su sebi stavili za prioritet.

Prije nekoliko godina u New Yorku se dogodila priča koja je obišla čitav svijet. Policajac se sažalio nad bosim beskućnikom usred njujorške zime i otišao u trgovinu te mu kupio cipele. Čovjek je bio ganut, zahvalan, no meni je kroz glavu prošla misao „baš me zanima koliko će ih dugo nositi“. I dok je cijeli svijet slavio policajca koji je učinio divnu stvar, osvanuo je kao nebitna vijest kratki članak o tome kako su sutra novinari pronašli tog beskućnika ponovno bosog na hladnoj ulici. Pitali su ga gdje su mu nove cipele na što je on odgovorio da ih je ostavio na sigurnom jer se boji da će mu ih netko oteti ako ih nosi, a to su skupe cipele.

Policajac je htio učiniti dobro djelo, no nije učinio ništa. Nije prepoznao da beskućnik ne razmišlja kao policajac. Da njemu to nije potrebno, da on to ne želi koliko god ovo apsurdno, čudno i glupo zvučalo.

Prepoznajte ovakve trenutke jer ćete ostati razočarani „nezahvalnošću“ onih kojima dajete, a oni ne žele uzeti. Prije sam dijelio puno više savjeta nego sada. I često naišao na neprihvaćanje. I sada se zaletim iako sam puno bolji u prepoznavanju treba li nekome savjet ili ne. Kad netko traži savjet, velika je mogućnost da ga i želi iako ni to nije garancija. Tada dajete, tada će to vrijediti. Ako ga dajete kad ga nitko ne traži, spuštate mu uporabnu vrijednost. Primijenite to na sve što dajete previše i bez pitanja. Ima žena koje su u ulozi majke i koje vas moraju nahraniti. I kad niste gladni one će kuhati i tjerati vas da jedete. Donositi hranu, a vi to nećete moći cijeniti jer vam nije potrebno. Radite li to? Prestanite. Ima boljih načina za uložiti energiju. Ne govorim kako trebate prestati zvati obitelj na ručak, samo počnite osluškivati kakva je reakcija. Suprugini roditelji nas često zovu na objed i mi se rado odazovemo, zbog druženja i fine klope koju uvijek prirede. Njihovo je davanje usmjereno na pravo mjesto i tada se ne događa da mi to iskorištavamo i tražimo sve više ili da nam je to odbojno jer forsiraju. To je ta mjera kad se prepozna. Pronađite svoju mjeru u davanju.

 

Mora li svako davanje biti besplatno?

Daj bez očekivanja jer uglavnom će ti se vratiti s neke druge strane i možda nećeš ni znati da ti je obilato vraćeno. Ako očekuješ povrat, nećeš ga dobiti niti ćeš dobiti resurse da dalje možeš davati s očekivanjem povrata.

Ako daješ ono u čemu si najbolji, možeš to pretvoriti u karijeru. Tada to više ne mora biti besplatno. Tada to tvoje davanje mora osigurati tvoju egzistenciju i treba ti donijeti ono što je potrebno da tvoj životni stil bude održiv. No čak i kad počneš naplaćivati svoj rad, svoju uslugu, ono u čemu si najbolji, postoji hrpa mogućnosti u kojima možeš davati besplatno. Budi velikodušan. Što tada davati? Ako recimo proizvodiš sir, nemoj davati sir jer to nema smisla. No, ako ti nekad dođe čak i to učiniti, poslušaj se. Što onda možeš davati? Recepte za spravljanje jela od sira. Način na koji ti radiš sir. Nusproizvode tvoje proizvodnje… možeš dati priliku susjedu koji proizvodi kruh da uz svoj sir prodaješ njegov fini kruh. Možda drugi susjed prodaje kokoši, stavi i njih u ponudu jer imaš svoje vjerne klijente kojima prodaješ odličan proizvod, i njima ćeš pomoći ako uz to možeš ponuditi dobar domaći kruh i prirodno uzgojene piliće. Tada će netko doći kod tebe zbog kruha, a kupit će sir.

Na kraju, izbjegavaj spuštanje cijena. Tada privlačiš one koji su u nedostatku. Zadovoljavanjem njihove potrebe za nedostatkom pomažeš u širenju programa nedostatka. Umjesto toga, daj više. Neka oni osjete obilje. Tko zna, možda će te jednom pitati kako si došao do toga. A ti im pošalješ link na ovaj tekst dok im prodaješ svoj fini sir.

Tekst i znanje u njemu sada pripadaju tebi. Koristi ga, vrati mu se kad ti je potrebno i radi prema njemu. Uspjeh je zagarantiran!

Možeš ga naravno podijeliti sa svakim kome želiš najbolje!

Trebaš pomoć u osobnom razvoju?  Javi se na skender.miro@gmail.com
Ili vidi što još radim na fejs stranici: Razgovori s Mirom

Foto: Nastya Gepp, Pixabay

Share.

komentirajte

12 + fifteen =