Traženje gazdine glave i buđenje robovskog mentaliteta

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

 

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja

 

Koga god sam pitao što misli, što rob najviše želi, odgovor je bio „Slobodu, naravno“. I to je pogrešno. Još jedna zabluda koja čini puno štete. Rob iz svoje pozicije ne može vidjeti slobodu. Za njega postoje samo on sam – rob i tiranin s druge strane. Rob dakle kao jedinu mogućnost izlaska iz robovske situacije vidi to da postane tiranin. Da zamijeni mjesta. Kao u tramvaju ili autobusu prepunom ljudi, moramo zamijeniti s nekim mjesto kako bismo se kretali prema vratima. No, za razliku od javnog prijevoza, zamjena mjesta s tiraninom ne vodi nas nazad nego ponovno u poziciju roba jer kad – tad će netko nas uspjeti vratiti tamo gdje smo bili.

U medijima kreće linč i promatram ljude s koliko zlobe govore o tome, snimaju se filmovi, razvlači ga se po novinama i njega i njegovo poslovanje, tiranizira ga se na sve moguće načine iako to još uvijek nije direktna tiranija, to je samo kamenje iz mase iz koje robovi jedino imaju hrabrosti napasti. Bace kamen da se ne vidi tko ga je iz mase bacio.

Evidentno je da je gazda činio loše stvari. Situacija u kojoj se trenutno nalazi pokazuje da nije štetio samo drugima. Štetio je i sebi. Ne postoji način da nekome drugom učiniš loše, a da tebi bude dobro, čak i ako tako izgleda.

Činio je loše stvari, no ne znam nikoga tko na posao s njim nije svojevoljno pristao. Svatko je rekao „Da“, svatko je potpisao ugovor iako su znali što će se dogoditi. Morali su jer iz svog robovskog mentaliteta nisu vidjeli drugu mogućnost. Ni ja nisam bio imun na to. I ja sam platio jako skupu školu radeći s njim. Zato govorim iz prve ruke. I govorim kako sam na sve to pristao. Ja sam na sve to pristao. Tek puno kasnije sam vidio da nisam morao, kasnije kad sam izašao iz robovskog mentaliteta i konačno progledao.

Jesam li ljut na njega? Nisam. Koliko god je skupa ta lekcija bila, bila je i vrijedna. Naučio sam puno kroz to. To i slična iskustva su me nagnala da počnem tražiti rješenje. I našao sam ga. I zato ga ne mrzim, zato se ne veselim njegovoj nesreći. Jer njegova nesreća neće ništa promijeniti. Mislite li da će svo zlo nestati kad se gazda makne? Grdno ste se prevarili. Samo će doći netko drugi i nastaviti slično ili isto. Dok smo zauzeti veseljem zbog nečije patnje ne vidimo kako smo mi sami nastavili živjeti u onom mentalitetu koji nas košta vlastite slobode.

Odabrao sam drugačije. Prestati kriviti druge, prestati kriviti sebe. Prihvatiti situaciju i lekcije iz onoga što je bilo i krenuti drugačije. Prema onome što želim jer sam slobodan to činiti. Svi smo slobodni to činiti. Da, trebat će vremena, da trebat će znanja, no mala je to cijena u usporedbi s ostajanjem u poziciji roba.

Ono što ja mogu učiniti je prenijeti svoje iskustvo i znanje ljudima koji žele slušati i koji žele izaći iz robovskog mentaliteta. To je ono što činim i sve je više onih koji žele izaći iz začaranog kruga. Sve je više onih koji počinju vidjeti slobodu. I sve se brže oslobađaju svojih okova. Preduvjet je da prestanu mrziti, da prestanu drugome željeti zlo.

A što se njega tiče, neka odgovara za ono što je učinio. Nemam ništa protiv toga iako znamo da se to neće dogoditi. Važno je učiniti sve da to stane. Da takve prakse više ne budu održive. A to možemo postići oslobađanjem sebe. Ne skidanjem njegove glave.

Pogledajte iskustva u svijetu. Jesu li se crnci oslobodili ropstva? Da, ropstvo je ukinuto, no oni u SAD još uvijek žive u getima, još uvijek su u problemima svih vrsta od droge i nasilja do svega lošega što možemo zamisliti. Ovaj put ne zbog tiranina nego zato što nisu izašli iz robovskog mentaliteta. Sada su oni sami stvorili uloge tiranina i robova. Jedni drugima to rade. Onaj tko je jači zlostavlja slabijeg dok slabiji ne ojača da bi pobijedio jačega… Začarani krug. Da je tome tako potvrđuju svi oni koji su izašli iz geta. Koji su uspjeli iako su tamne boje kože. Nisu oni pametniji ni sposobniji od njihovih nekadašnjih susjeda ili suputnika na brodovima koji su ih doveli u Ameriku. Oni su samo odlučili biti slobodni. Gradili su tu slobodu i uspjeli su. Oni su na žalost još uvijek u manjini. No daju primjer da je moguće živjeti bolje. Da je moguće izaći iz ropstva.

Pogledajmo ženska prava. Nekad davno žene nisu imale pravo glasa. No oduševio me je transparent žene na nedavnom feminističkom prosvjedu. Iako ni sama žena koja ga je nosila nije shvatila što je napisala i što to zapravo znači. Na transparentu je pisalo „ne mogu vjerovati da se već pedeset godina borim za isto sr…“. Nije shvatila da je cijeli svoj život uložila u pogrešnom smjeru. I zato sada imamo žene koje se još uvijek osjećaju potlačene i obespravljene, s druge strane imamo žene koje žive svoju svrhu. Koje su majke, domaćice jer si to dozvole biti, koje su zaposlene i grade karijeru, koje imaju vlastite poslove i poduzetničke karijere, koje su vrhunske managerice ili vrhunske sportašice, koje su državnice! Ljudi, primjeri slobodnih ljudi su svuda oko nas! Tko im je to dozvolio? Nitko! Ni jedan zakon ne postoji koji je uspješne učinio uspješnima. (One koji su se obogatili mimo zakona ne smatram uspješnima)! Postoje zakoni koji su to pokušali. No bezuspješno. One su umjesto traženja od drugih da ih učine sretnima preuzeli svoju sreću u vlastite ruke. Otpustimo svoje robovske navike jer će nam u suprotnom uvijek netko biti kriv za naše neuspjehe, za naše tuge i naše jade. Gledajmo prema onome kakvi želimo biti, prestanimo gledati prema onome što mrzimo, što preziremo ili se toga bojimo.

Share.

komentirajte

7 + nine =