„umrijet ću“

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

 

Autor: Miroslav Skender
Trener osobnog razvoja  

Naš je um zanimljiva tvorevina. Jako dugo pamti, može povezati čudesne stvari te ima neku svoju logiku koja nas može odvesti svugdje. Tamo gdje želimo i tamo gdje nikako ne želimo… nekako kao GPS. Kad utipkaš adresu na koju želiš ići, nisi uvijek siguran da ćeš stići tamo gdje želiš ako pratiš upute.

Uz sve to, naš je um sklon pretjerivanju. Sasvim jednostavna misao može jako brzo i bez logičnog razloga eskalirati do neslućenih razmjera.

Gledam jučer jednu staru epizodu The Big Bang Theory i Leonard se priprema poslati poruku svojoj djevojci u kojoj odbija pristati na nešto što ona želi. Pošalje poruku i zaključi: „Više se nikad neću seksati“. Reći ćemo ma to je serija, oni stvaraju novac na pretjerivanju i da nasmiju gledatelje, i bit ćemo u pravu. No ovo što je Leonard pretpostavio radimo i mi. Svakoga dana u puno odnosa u kojima smo. Negdje u podlozi je strah da ćemo umrijeti. Iako to ne zvuči logično na prvu, ako pratiš neki svoj strah doći ćeš do toga „umrijet ću“. To može imati puno lica i oblika kao u ovom slučaju iz serije. I tu postoji strah od smrti, smrti njegovog seksualnog života. Ako ne učinimo ono što šef želi, umire naša karijera, mogućnost napredovanja, privređivanja, umire naša uloga hranitelja obitelji, ako kažemo „ne“ prijatelju koji nešto želi ili treba od nas, postoji mogućnost da će umrijeti naš društveni život…

Trudimo se realizirati na puno načina u životu i svaki od njih nam je važan. Strah od odumiranja bilo kojeg dijela našeg života može nas natjerati da pristajemo na stvari koje ne želimo učiniti. No pristajemo iz straha. I onda mislimo o sebi kako smo popustljivi, kako smo tolerantni, kako eto samo bolje razumijemo druge… a razlog za sve je strah.

Što bi se dogodilo kad bi imao hrabrosti reći „ ne“ kad ti se nešto ne da? Ali na vrijeme. Ne kad ti je dosta toga što osoba čini ili kad si već ljut, ne kad je netko pretjerao nego kada ti to (ne)želiš. Što kada bi shvatio da tvoja tolerancija i prihvaćanje nije ništa drugo nego trpljenje i pružanje onome drugome prilike da to učini ponovno? Što kada bi prestao trpjeti u životu?

Za početak, odnosi će se promijeniti. Jako će brzo otpasti oni toksični. Ti ćeš u životu imati više stvari kojima se veseliš i koje radiš sa srcem. Manje onih koje moraš i trebaš. Podići će ti se samopouzdanje. Nivo energije će rasti, postat ćeš kreativniji, moćniji, počet ćeš u život prizivati prilike i ljude kojima ćeš rado reći „da“. Njih sada nema jer si „da“ rekao onome što ne želiš. Zamisli da u danu imaš ograničenu mogućnost govorenja „da“. Da danas možeš reći samo 10 „da“. Bi li drugačije razmišljao? Naravno. No, to se događa. Nemaš danas vremena za bezbroj „da“. Imaš određeni broj sati i u njima vremena za određeni broj izbora. Potrudi se da to budu izbori koje želiš. Jer ako danas 8 sati provedeš na poslu koji ne voliš no radiš ga jer imaš „sigurnost“ rekao si „da“ strahu od nesigurnosti. Onda te nazove prijatelj da ti se žali o svojim bračnim problemima, dvanaesti put ovaj tjedan. I kažeš mu „da“, slušaš ga 45 minuta i znaš da se ništa neće promijeniti, tada dođeš doma i onima za koje tvrdiš da želiš provoditi vrijeme ne možeš reći „da“ jer si premoren. Jer više nemaš vremena, vrijeme je za dovršiti još nešto od posla i zavući se u krevet kako bi skupio bar malo snage za sutrašnja neželjena „da“.

E, sad… pročitao si ovo do sada i rekao „to je to“. Reći ću „ne“ i sutra odeš i daš otkaz… (sad ide ona sirena kao u kvizu za pogrešan odgovor).

Nije rješenje u tome da kažeš „ne“ onome što ne želiš jer ćeš ostati na tome „ne“! Ako i ostaneš bez posla koji ne voliš to ne znači da će se sada početi događati ono što želiš. Sada se pojavljuje strah i neizvjesnost. Najčešće se u tim situacijama vratimo na ono gdje smo bili nezadovoljni, kažemo sebi „nije to za tebe“ ili „ ne radi to baš tako kako Miro (ili netko drugi) kaže“. Ali radi. Samo moraš shvatiti princip. Hrpu puta sam se našao u životu frustriran jer nešto „ne radi“, a zapravo samo ja ne znam to uključiti ili upravljati time. Ovo je znak da ego govori iz nas.

Što onda raditi?

Kao i za sve velike i važne stvari, odgovor je jednostavan. Izaberi danas nešto što želiš i čemu ćeš reći „da“. Bez straha da će neki dio tebe umrijeti. Na početku će to biti doslovno nekoliko minuta dnevno jer previše smo u strahu, previše idemo okolo i govorimo „da“ onome što ne želimo. Neki od vas će morati duboko zaroniti da pronađu što zapravo žele. Jer su svoje želje tako davno i duboko zakopali kako bi stigli reći „da“ svemu onome čemu „moraju“. Više im ne ostane vremena i energije za želje.

Iskopaj negdje ono čemu želiš reći „da“ i kaži bar na pet minuta. Kada to učiniš dovoljno puta, bit će ti blesavo reći „da“ onome što ne želiš. I više nećeš imati vremena udovoljavati svojim strahovima jer ćeš udovoljavati svojim snagama i ljubavima.

I naravno, nekad ćeš reći „da“ šefu kad te zamoli da ostaneš prekovremeno, ali ne zato što se bojiš odmazde, otkaza ili gubitka statusa nego zato što vjeruješ u to što radiš. Nekome će se to učiniti nemoguće iz ove perspektive, no moguće je. Doživio sam to i sa jedne i sa druge strane. Dozvoljavao sam predugo da mi život determiniraju strahovi, sada već neko vrijeme život kreiram prema onome što želim i razlika je značajna. Velika, ma neusporediva.

Naravno, svatko od nas ima neki svoj put, no ovo je dobar smjer za krenuti ako si u životnoj situaciji s kojom nisi najzadovoljniji.

Foto: Unsplash

Share.

komentirajte

two × four =