Uloga djeteta u obitelji

0

Obitelj je temelj djetetovog postojanja i ona oblikuje djetetov motorički, spoznajni, govorni i socioemocionalni razvoj. U posljednje vrijeme obitelj sve više gubi svoj tradicionalni oblik te postaje suvremena.

Obitelj kod djeteta razvija stavove moralnog, intelektualnog, tjelesnog, estetskog i radnog odgoja i o njoj ovisi koliko i kako će dijete shvaćati sebe i svijet oko sebe. Stoga je djetetu potrebna funkcionalna obitelj koja potiče njegov zdrav i kvalitetan razvoj. Kasnije se tu pridružuju i drugi utjecaji, naročito utjecaj vrtića, škole i vršnjaka, ali to ne znači da djelovanje obitelji prestaje. Možemo reći da obitelj utječe na razvitak čovjeka ne samo tijekom djetinjstva, nego tijekom čitavog njegovog života. Ona je prirodna sredina u kojoj čovjek živi i za koju je vezan od rođenja do smrti. Te veze mogu biti jače ili slabije, ali kod većine ljudi one postoje trajno. Prirodna je i društvena funkcija roditelja da djeci prenesu najbolje od svoga tjelesnog, intelektualnog i moralnog života jer obitelj je za malo dijete ogledalo života.

Vjerujem da će se roditelji složiti s tvrdnjom da je roditeljstvo najvažnija uloga u životu. Da bi roditelj bio dobar, potrebne su mu kompetencije koje gradi svakim danom, kroz razgovore, informiranje i osobno usavršavanje. Može nam se činiti apsurdnim da ljudi ulažu niz godina u vlastito obrazovanje kako bi stekli kompetencije za obavljanje profesije, a za ulogu roditelja ili ulogu člana obitelji koja je izuzetno važna i odgovorna ne postoji školovanje niti praksa nego se ove uloge obavljaju intuitivno ili temeljem nekih znanja i vještina koje se prenose s koljena na koljeno i koje učimo iz vlastitih obitelji  i od vlastitih roditelja. Različite uloge majke i oca i njihova zajednička uključenost u odgoj primarno djeluju na cjelovit razvoj djeteta. Svako dijete formira svoju osobnost po onome s čime je svakodnevno u kontaktu i prema onima koji su oko njega. Može se reći da odgoj potječe iz obitelji, a predškolske ustanove su samo dio tog odgoja koje zajedno s roditeljima grade i osnažuju to maleno biće da se razvije u čovjeka.

Djeca nas kopiraju, usmjeravaju se prema našim postupcima i djeluju tako da se prilagode nama. Mi smo centar njihovog svijeta i vole nas bezuvjetno. Sve bi učinili za nas i čine. U pubertetu se počinju formirati u svoje ljude, ali opet prema ponašanju i reakcijama koje su naučili od svojih roditelja. Kako će se odgoj djece odvijati, ovisi ponajprije o roditeljima.  Jedan od zadataka obitelji je odgoj djece za rad, a ostvaruje se tako da ih se mora uključivati u poslove bez obzira što je „dijete“.  Naravno, radni zadaci moraju biti u skladu s njegovim sposobnostima i mogućnostima. Uz takav način odgoja djeca počinju shvaćati koliko je bitno biti marljiv, na taj način razvijaju radne navike i upornost. Mogu naučiti brinuti o svojim igračkama, stvarima, sobi, te odmah razvijaju i urednost. Nijedna majka ne želi da dijete misli kako se igračke same noću pospreme ili kako se kuća i suđe očiste čarolijom. Pronađite način da motivirate djecu kako bi vam rado pomagala. Objasnite im kako ćete uz njihovu pomoć u kućanstvu vikendom imati više vremena za zajedničko druženje, odlazak u kino ili prirodu.

Da je poželjno djeci dodjeljivati određene zadatke kod kuće potvrđuje i struka koja smatra da su djeca koja su od ranog djetinjstva uključena u kućanske poslove sklonija biti sretna i uspješna jer svojim doprinosom osjećaju veću pripadnost svojoj obitelji. Ovo je i jedan od načina kako djecu učiti samostalnosti i odgovornosti te razvijati njihovo samopouzdanje.

Govoreći o obitelji nikako ne smijemo zaobići njezinu važnu ulogu u formiranju osobe kroz djetinjstvo i pojedinačan utjecaj pojedinih članova, ali i važnost ukupne obiteljske atmosfere u kojoj dijete odrasta.

U prvim godinama života, koje su najintenzivnije razdoblje u razvoju djeteta, njegove psihe, emocija i socijalnih odnosa, dijete najviše uči i razvija spoznajne mogućnosti. Pokušajmo razmisliti koliko na dnevnoj bazi radimo aktivnosti, a nismo ih svjesni. Većinu toga odradimo rutinski. Reagiramo tek toliko da odreagiramo. Ako je dijete rezultat naših postupaka, pokušajmo osvijestiti svaki svoj postupak, svaku svoju riječ upućenu djetetu, svaku gestu i mimiku na dječju reakciju ili situaciju, svake svoje emocije kada nam dijete nešto želi reći.

Odgojitelji i stručnjaci koji rade s djecom svjedoci su činjenice da je odgoj zahtjevan posao. Znamo da svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete, a da bi to i dobili poželjno je savjete odgojitelja i stručnih suradnika doživljavati kao stručan savjet i pomoć za pravilan razvoj djeteta, a ne kao napad na roditelje i rušenje njihova autoriteta. Obitelj je kompleksan sustav u kojem se isprepliću različite veze i zakonitosti, a opet svaka je obitelj drugačija i jedinstvena za sebe. To je zajednica na koju se čovjek još iz pradavnih vremena odlučuje iz različitih subjektivnih i objektivnih razloga. Pojedinac je dio obitelji, velikim dijelom njezin rezultat, a  istovremeno i odgovoran za njezino održavanje.

Kroz simboličku igru djeca oponašaju svoje roditelje i njihove radnje te tako razvijaju interes za uključivanje u kućanske poslove kod kuće.

Autorica: Josipa Kirić, magistra pedagogije

Foto:  Ingram Image

Share.

Leave A Reply

14 + ten =