Zona komfora

0

Kad sam prvi put čuo ovaj izraz, slijedila je rečenica koja mi nije imala smisla. Cilj je izaći iz zone komfora!

Kako sam sve više shvaćao ovaj mehanizam, sve sam više razmišljao o tome da je izraz „zona komfora“ smislila neka zlobna osoba. Evo zašto!

Kada shvatite da ste u zoni komfora, to podrazumijeva zapravo nešto što je komotno. Hrvatski leksikon riječ komfor objašnjava ovako: komfor (franc.), udobnost, opskrbljenost svim potrebnim, ono što čini boravak na određenom mjestu ugodnim. Zašto izaći iz ovakve zone?  Ovdje zapravo dolazi do zabune. Pogrešno ime nas navodi da nam je tamo zapravo dobro. To djeluje jako nemotivirajuće kada je u pitanju napuštanje te zone. Vjerojatno već znate da je zapravo podsvijest ono što nas može pokrenuti ili ostaviti na mjestu. Podsvijest je vrlo doslovna. Ona „čuje“ odnosno doživljava stvarnom samo poruku koju dobije. Za nju ne postoje negacije. Podsvijest ne čuje „ne“. Dakle, kada podsvijest koja bi trebala napraviti taj iskorak iz zone komfora shvati da je zapravo u zoni komfora, ona ne želi ići van te će sabotirati sva vaša svjesna nastojanja da izađete. Vjerojatno naša jadna podsvijest razmišlja slično ovome: „Ako je ovako u zoni komfora koja bi trebala biti super, kako li je tek izvan nje? Bolje mi je da sam ovdje.“

Što mi zapravo nazivamo zonom komfora?

Okružje u kojem nam nije dovoljno dobro, no ako izađemo izvan toga okružja postoji mogućnost veće boli. (Naravno, postoji mogućnost da bude puno bolje, no strah koji nas vodi nam ne dozvoljava niti zamisliti tu situaciju). Pristajemo na trenutnu bol izazvanu neugodom ili bilo čim drugim kako ne bismo došli u poziciju da nas nešto novo zaboli iznad granice onoga što možemo ( što smo spremni) podnijeti.

Ovo ide toliko daleko i u toliko apsurdne primjere da je teško i povjerovati u to. Zato ovaj mehanizam i ostaje dugo prikriven. Ne možemo povjerovati da je tako. Osnovna emocija u ostanku u ovom stanju je strah. Strah nas paralizira pri samoj pomisli na nepoznato i ne dozvoljava nam da vidimo potencijalnu priliku u izlasku nego samo opasnosti.

Zbog toga ostajemo u lošim brakovima i vezama (ne zbog djece).

Zbog toga ostajemo na lošem poslu (ne zbog toga što nema drugih poslova).

Zbog toga ostajemo u lošim odnosima i prijateljstvima (ne zbog toga što nas eto vežu godine prijateljstva).

Zbog toga ne možemo otpustiti lošu naviku (cigarete, prejedanje, fizičku neaktivnost, alkohol, odgađanje…).

Dakle, kako bismo izašli iz ovoga i sličnih uvjerenja, potrebno je prvenstveno nazvati stvari pravim imenom. Tada podsvijesti dozvoljavamo da počne raditi za nas i ono što želimo.

Pravi naziv i točan opis onoga što nazivamo zonom komfora je zona kontrolirane boli! Ovo više ne zvuči tako primamljivo je li? Da bi podsvijest željela ostati u tome, slažete se? E, sada je sve lakše. Kada nemate nekoga tko vas sabotira. Sada možete krenuti prema izlasku iz te zone.

A zašto?

Ako želimo živjeti ispunjen život, ne bismo trebali pristajati na stvari koje nas bole. Dakle, izlazak iz zone kontrolirane boli označava prvenstveno prestanak te boli, a onda i otvaranje svih mogućnosti koje jednostavno nismo mogli uzeti do sada jer su nam ruke bile zauzete grčevitim držanjem za zonu kontrolirane boli, dakle držali smo se za ono što nas boli.

Kada osoba koja ne dobiva plaću šest mjeseci ostaje u firmi i svakoga dana dolazi na posao, ona se grčevito drži za svoju bol. Tada joj se u životu ne mogu pojaviti druge prilike, ona ih ne može vidjeti. A i da ih vidi, ne može posegnuti za njima jer su joj ruke zauzete. (primjenjivo i na poslove sa lošim šefom, neodgovarajućim kolegama, previše rada…)

Osoba koja je u strahu od novoga može godinama trpjeti zlostavljanje u braku bilo da je žena ili muškarac. No strah joj ne da vidjeti sve mogućnosti izlaska iz takvog odnosa.

Ne vide mogućnost osmjeha svog djeteta umjesto suza i straha i slušanja neprestanih svađa. Ne vide mogućnost nove veze ili otkrivanja čari samoće i imanja više vremena da se posvete sebi i svom djetetu ili poslu, prijateljima, obitelji.

Kroz moj rad s klijentima doživio sam puno izlazaka iz zone kontrolirane boli. I nikad, ali nikad nikome od mojih klijenata zbog toga nije bilo žao. Ponekad je bilo teže, ponekad lakše, no svi su na kraju bili sretni tim korakom.

I sam sam taj proces napravio puno puta u životu i još me puno izlazaka iz zone kontrolirane boli čeka. No svaki put sam sve slobodniji i svaki je put sve lakše. Nekako mislim da sam stvorio naviku izlaska iz okolnosti koje sam prerastao, svladao, koje me ne ispunjavaju ili mi ne koriste.

Ovo će mnogima biti super objašnjenje zašto bismo trebali izaći iz svojih zona kontrolirane boli. Neke će i potaknuti da krenu u tom pravcu. Evo nekoliko koraka kako krenuti u taj proces i privesti ga kraju.

  1. Prvo krenite s manjim stvarima koje vam nisu toliko važne i koje ćete moći s lakoćom učiniti.

To obično biva prestanak odgađanja nečega, odluka da prestanete kasniti ili izbor da počnemo raditi nešto dobro za sebe (šetnje, vježbanje, piti više vode, bolje se hraniti).

  1. Veće ciljeve rastavite na one manje, takozvane procesne ciljeve.

To će vam dati dojam ostvarivanja ciljeva i stvorit ćete naviku uspješnosti. Da, biti gubitnik ili pobjednik je također stvar navike. Stvaranjem navike gubitnik lakše gubi, a pobjednik lakše pobjeđuje.

  1. Promišljajte o dobrobitima koje možete imati ispunjavanjem cilja.

Ako ostavite staru naviku stvaranja crnih scenarija u slučaju izlaska iz zone kontrolirane boli, teško ćete izlaziti iz nje.

  1. Ne pristajte na ono što vas ne zadovoljava.

Svaki put kada kažete „da“ nečemu što ne želite, rekli ste „ne“ nečemu što želite.

  1. Shvatite da ništa nije stalno i vodite promjene.

Umjesto da budete onaj kome se stvari u životu događaju, budite onaj koji ih pokreće. S vremena na vrijeme će vas život sam izbaciti iz vaše zone kontrolirane boli, to se događa zbog vaše neaktivnosti. Tada to često bude puno teže i na većem izazovu nego trenutno imate volje i energije rješavati. Tada će tranzicija više boljeti, a može vam pomoći u još dubljem ukorjenjivanju uvjerenja da vam se stvari događaju umjesto da ih kreirate. Birajte svoje bitke.

  1. I definitivno najvažnije: Radite na ovome! Budite aktivni.

Nemojte ovo raditi kad imate vremena ili kad nemate pametnijeg posla. Ovo je preozbiljna stvar da bismo ju tako shvaćali. Svladavanjem ovoga znanja ćete si promijeniti život. Doslovno. Pitajte se samo jeste li spremni za to.

skender.miro@gmail.com

Share.

Leave A Reply

eighteen − eight =